• Izdavačka kuća Odiseja
sali gardner
Sali Gardner

Slavna engleska spisateljica za decu i ilustratorka, Sali Gardner (Sally Gardner), rođena je 1954. godine u Bermingamu. Od najranijeg uzrasta bila je drugačija od ostale dece: teško je vezivala pertle, mučila se da složi garderobu i nikako nije uspevala da nauči da čita i piše, pa su je druga deca stalno maltretirala. S dvanaest godina joj je ustanovljena ozbiljna disleksija, međutim, kako ona sama kaže, već tada je bila svesna da je pametna i da drugi zapravo imaju pogrešnu sliku o njoj. Kad su svi već digli ruke od nje, smatrajući je detetom koje ne može da uči nove stvari, s četrnaest godina je tvrdoglavo odlučila da ih ubedi u suprotno i naučila je da čita. Prema njenim rečima, prva knjiga koju je pročitala bili su Orkanski visovi i nakon toga više niko nije mogao da je zaustavi. Uz podršku majke, završila je umetničku školu. Neko vreme je radila kao scenski dizajner u univerzitetskom pozorištu u Njukaslu, međutim disleksija joj je i tu stvarala problem prilikom crtanja tehničkih planova za kulise, pa se na kraju posvetila dizajniranju kostima. Priželjkivala je da se oproba u književnosti, ali se plašila da će joj zbog disleksije to biti nemoguće. Kad je ipak skupila hrabrost da pokuša da rečima opiše bezbrojne priče koje su joj se vrzmale po glavi, prema njenim rečima – ispostavilo se da je to bio početak jednog neverovatnog iskustva. Već njene prve knjige za decu doživele su veliki uspeh a Sali Gardner se potpuno posvetila ilustrovanju i pisanju knjiga za decu.

Kći trgovca svilom (I, Coriander, 2005) bio je njen prvi roman i odmah je privukao pažnju kritike, a publika ga je odlično prihvatila. Dobio je Zlatnu Nestlé Smarties nagradu koju dodeljuje žiri sačinjen od školske dece, urednika i bibliotekara. Našao se i u užem izboru za Najbolju britansku knjigu godine i u širem izboru za prestižnu Karnegijevu medalju. Savršen spoj fantastike i istorijskog romana, ovaj roman je jednako hvaljen zbog beskrajne maštovitosti njegove autorke, kao i zbog njene sposobnosti da neverovatno precizno dočara svet starog Londona. Junakinja ovog bajkovitog romana Korijander, priča o svom odrastanju, delom u vilinskom zemlji a delom u sedamnaestovekovnom Londonu za vreme građanskog rata između rojalista i pobunjenika predvođenih Oliverom Kromvelom, i kasnije Kromvelove strahovlade, tokom koje su rojalisti progonjeni a od svih stanovnika traženo da vode rigorozni puritanski način života. Korijander mora da se suprotstavi svojoj pohlepnoj, zloj maćehi u Londonu, kao i zloj maćehi svoje majke vile u vilinskoj zemlji. S jedne strane, ova priča poseduje sve elemente bajki: priču o sukobu dobra i zla prikazanom crno-belim bojama, o pronalaženju snage u sebi da se suprotstavi tami i zlu i, kroz pobedu dobra, poruku da borba ima smisla. Takođe, tradicionalnim sredstvima – kroz priču o mračnim silama u vilin-zemlji u kojoj nema smrti, bede i bolesti, prenosi se poruka da to i nisu najveća zla, i da su najveće vrednosti ljubav, saosećajnost i vernost. Međutim, za razliku od tradicionalnih bajki, u ovoj sudbina sveta zavisi od devojčice, od princeze koja treba da spasi ne samo sebe, već i princa! (Prinčeva hrabrost se ogleda pre svega u tome što je odbio da se oženi devojkom koju ne voli, a zatim je prosto čekao da ga spasi princeza.) U toj vilinskoj zemlji, žene imaju moć, one su vladari, sukobljene strane, nosioci moći i odluka. Nasuprot svetu vila, u stvarnom svetu sedamnaestovekovne Engleske žene su potpuno obespravljene, smatra se da „ženski mozak nije dovoljno razvijen“ da bi bile u stanju da čitaju i pišu, a kamoli da misle svojom glavom i nezavisno donose odluke. Korijander čak zavidi muškarcima što im je dozvoljeno da nose pantalone i košulje, dok su ženska tela u to doba sapeta kojekakvim korsetima, steznicima, bezbrojnim suknjama, vrpcama i nepotrebnim slojevima odeće koje ih onemogućavaju da se kreću. „Nestisnuti korsetima, neopterećeni keceljama koje vezuju žene za kuću i dom, muškarci u pantalonama samo što ne lete”, kaže Korijander koja se u svom svetu oseća prikovanom za zemlju. Nije čudo što je takvu junakinju morala da rodi i odgaji baš jedna „mudra žena”, vila koja je došla iz zemlje u kojoj su žene slobodne i koja se izborila da njena kći dobije obrazovanje tada nedostupno većini devojčica, naučila je da misli svojom glavom i ulije joj hrabrosti da se bori za svoje vrednosti i ono što joj je na srcu. Na neki način, Korijander je simbol svih tadašnjih devojčica, koje u nekom trenutku moraju da odustanu od snova i prihvate zahtevan ali nezahvalan položaj odrasle žene, supruge i domaćice. Zato, kad shvati da mora da napusti vilinsku zemlju i Tihovila, Korijander kaže: „Znala sam da moram da se vratim i pronađem svog oca. Njega radi, moram da zaboravim na svoje detinjaste ideje. Moram da postanem mlada žena i prihvatim svoju ulogu u životu.” Korijander zaista pokušava da prihvati tradicionalnu ulogu žene, ali se to ispostavlja kao mnogo teži zadatak od borbe sa zlom vešticom ili podlom maćehom. Svi u njenom okruženju očekuju od nje da prihvati udvaranje Edmunda Bedvela, koji se smatra odličnom prilikom u tom svetu. Međutim, Korijander shvata da je to što se od nje traži potpuno strano njenoj prirodi i da bi se njen život sveo na glumu, na život u laži. „Nisam morala da mu odgovorim. Bilo je dovoljno da se smešim i izgledam zainteresovano. Izigravala sam lepu lutku, zadovoljnu marionetu.” Zato skuplja hrabrost i odbija tu „odličnu priliku” rečima: „Znam ja vrlo dobro šta si ti mislio“, odvratila sam. „Želeo bi da izgledam kao ja, ali da budem neko drugi. Ja to ne mogu. Već su mi jednom oduzeli moje ime. Morala sam da se borim da ga povratim. Zovem se Korijander i tačka. Ja nisam ta En koju ti tražiš.“ Zato je Kći trgovca svilom ne samo bajka, već i istorijski roman koji dočarava svet pred period restauracije, i klasičan obrazovni roman koji govori o odrastanju kroz napuštanje kuće, putovanja u nepoznate krojeve, sukobljavanje i donošenje teških odluka, od kojih je najteža ona da se žrtvuje „poezija srca“ zarad „proze prilika“, zarad pronalaženja sreće u realnim životnim okolnostima. Tako ova naizgled jednostavna, bajkovita priča zapravo obrađuje mnogo tema važnih za odrastanje. Roman Kći trgovca svilom hvaljen je i zbog lepote jezika, dostojne najvećih majstora engleske literature.

Poput Kći trgovca svilom, romani koji su proslavili Sali Gardner pripadaju žanru fantastike s elementima istorijskog romana. Njeni junaci gotovo uvek imaju natrprirodne moći i žive u burnim vremenima, kad je teško i sačuvati živu glavu a kamoli izboriti se za ideale. To njihovu borbu čini još izuzetnijom. Romani Crvena ogrlica: Priča o Francuskoj revoluciji (The Red Necklace: A story of the French Revolution, 2007 ) i njegov nastavak, Srebrno sečivo (The Silver Blade, 2008), smešteni su u Francusku za vreme Terora i govore o ljubavi devojke iz aristokratske porodice i malog Roma koji ima magične moći (predviđa budućnost, pomera predmete mislima itd), i njihovoj borbi protiv nepravde u mračnim vremenima. Dvostruka senka (The Double Shadow), pomalo mračan, fantastično-istorijski roman smešten je u Englesku 1937. godine, uoči izbijanja Drugog svetskog rata. Junakinja Amarilis dobija od oca „uspomenoplov“, mašinu koja može da izbriše sva bolna sećanja i da u alternativnom svetu sačuva njih dvoje užasa rata. Međutim, ispostaviće se da joj je ovaj dragoceni poklon doneo više opasnosti nego blagodeti, a Amarilis, razmažena sedamnaestogodišnjakinja moraće da odluči ko želi da postane. Kroz priču o ljubavi roditelja i dece, muškarca i žene, Sali Gardner govori o uspomenama, koje mogu da nas progone ali u uteše, koje mogu da budu toliko jake da zadobiju sopstveni život kao neka dvostruka senka naše realnosti.

Najličniji i najznačajniji roman Gardnerove nesumnjivo je Crvljivi mesec (Maggot Moon, 2012), dobitnik nekoliko priznanja, između ostalog prestižnih Costa Children’s Book Award i Karnegijeve medalje. U pitanju je alternativna distopijska priča koja se odigrava pedesetih godina dvadesetog veka, u vreme borbe za prevlast u svemiru, u totalitarnom društvu – što je tipično za gotovo sva dela Gardnerove. Roman pripoveda disleksični dečak Standiš Tredvel, nudeći nam uvid u neobičan način rada svog uma, ali i nadu svima onima koji se suočavaju s ovim problemima. Jer ako dečak poput njega može da ima uticaja na sudbinu svog sveta, onda nema razloga da disleksija bilo koga spreči u bilo čemu. Kao što nije sprečila ni Sali Gardner da postane majstor pisane reči. „Reči su naše sluge, mi nismo njihovi robovi; nije bitno kako smo ih napisali, već ono što želimo da kažemo“, kaže Sali Gardner, koja tvrdi da ukoliko naučimo tako da razmišljamo, disleksija ne mora da bude problem već poseban dar. Da li je tajna njenog uspeha u „daru disleksije“ koji ju je usmerio na reči, ili u slikarskom daru koji joj omogućava da upečatljivo dočara slike davno iščezlih ili izmišljenih predela, ili u pripovedačkom majstorstvu, teško je reći. Sigurno je samo da Sali Gardner s punim pravom važi za savremenog britanskog klasika stvaralaštva za mlade.