• Izdavačka kuća Odiseja
lena olmark
Lena Olmark

Švedska književnica Lena Olmark rođena je 1968. godine i živi u Stokholmu. Piše knjige, scenarija i novinske članke iz oblasti psihologije. Iako je počela da piše čim je krenula u školu, trebalo joj je, kaže, dosta vremena da shvati da pisanje može da bude i profesija a ne samo zabava. Do karijere profesionalne književnice stigla je zaobilaznim i misterioznim putevima. Kad je shvatila da je rad sa brojevima čini nesrećnom, napustila je studije ekonomije i neko vreme putovala svetom. Onda se zaposlila kao urednica u izdavačkoj kući koja je objavljivala stripove. Nekoliko godina kasnije, počela je i da piše scenarija za stripove. Tako se izdržavala dok je studirala film i istoriju ideja – sve dok nije dobila ponudu da napiše scenario za animirani film, a odmah potom i da bude koautor knjige... Jedna stvar je vodila drugoj i, evo, danas piše knjige, televizijske i filmske scenarije, kao i pozorišne tekstove. „Tako sam, korak po korak, prevarila samu sebe da pronađem hrabrosti i posvetim se profesiji svojih snova“, priznaje Lena Olmark. Danas ima svoju firmu, sarađuje s filmskim studijima i televizijama, producentskim i izdavačkim kućama i novinama. Deli kancelarijski prostor sa nekoliko kreativnih ljudi. Objavila je tridesetak knjiga. Piše i za decu i za odrasle. Među njenim delima ima i humorističkih knjiga i popularne psihologije, od kojih je posebno ponosna na duhovitu knjigu o depresiji načinima lečenja.

Ime Lene Olmark se, ipak, prvenstveno vezuje za priče strave i horor romane za decu i omladinu. Često piše romanе u nastavcima, a dva najpopularnija, šestotomna serijala – Stall Norrsken (2005–2008) i Krabbsjögrund (2007–2013) prevedena su na danski, norveški, finski i nemački. U knjizi koja je pred vama nalazi se izbor iz zbirke Ubistvo u parku (Mördaren i parken, 2014), kao i zasebna priča Ispod površine (Under ytan) – pet priča za koje smo smatrali da će najbolje predstaviti ovu zanimljivu autorku.

„Otkad znam za sebe, obožavala sam horor i priče strave. Kao mala večito sam imala jezive noćne more, pošto sam svakodnevno prosto gutala priče strave i užasa. Preko dana mi je sve to bilo zabavno, čak i kad se pomalo uplašim. Međutim, kad padne noć – to je već druga priča. Naravno, plašila sam se mraka – ali sam se još više plašila da zaspim, jer sam znala da će tad doći košmari. Glava mi je uvek bila puna raznih užasnih stvari za koje sam znala da će mi se pojavljivati u snovima. Kad sam pošla u školu otkrila sam da mogu da plašim drugare iz razreda strašnim pričama. Mojoj sreći nije bilo kraja! I stvari su se promenile. Umesto da uveče ležim u krevetu i razmišljam o strašnim stvarima o kojima ću sanjati, počela sam da smišljam priče, i da razmišljam o tome kako da ih ispričam drugarima a da ih što više uplašim. Mnogo je zabavnije bilo plašiti njih nego sebe samu. Od tada sam mnogo bolje spavala – ali dokle god uživam u dobrim horor pričama, moram i sama da ih pišem”, priča Lena Olmark.